Monday, November 15, 2010

what is it with lolcats?

Sigurno niste znali da... Izraz ''lolcat'' je prvi put koristen 2005. godine a predstavlja fotografije macaka, kojima se dodaje tekst (cesto sa gramatickim greskama) da bi se izazvala reakcija smeha. Macke su umiljata i slatka stvorenja (cesto, ali...) ali su i svojevoljne i najcescje se ponasaju kao ''gazde svojim ljudima''. Mogucje da su zbog te svoje karakteristike i izabrane za ovakav ''vid izrazavanja''.
Ipak, macke na fotografijama sa makroom (odn. image macro - fotografije sa dodatim tekstom) se pojavljuju jos od 1870-ih, sto cje recji - od kad fotografija pojavila.

Danas se najcescje koriste na internetu, na forumima, FB-u, blogovima... Cak postoje i odredjeni sajtovi koji nude da sami napravite svoj 'lolcat'.

Monday, November 8, 2010

Sometimes I file like...


Yankee-kun to Megane-chan je ongoing manga, koja izlazi od 2006. godine u Shounen Magazine, poznatom magazinu koji izlazi sedmicno a za koji se vezuju neke od najpoznatijih i najpopularnijih manga danasnjice.
Ovo je prvi put da se na ovim stranama pominje jedna manga, ali nadam se necje biti i poslednji.
Dakle, Yankee-kun to megane-chan se odvija u srednjoskolskom ambijentu i namenjena je i toj ciljnoj grupi, prevashodno muskoj populaciji. Iako ima nekih romanticnih detalja, likovi nikako da se ''smuvaju''; najvise se provlaci taj momenat delikvencije u skoli, ali i razvijanja prijateljstva, timskog rada... Momci i devojke, glavni likovi u ovoj mangi, ni sami ne znaju koliko su sazreli od pocetka i koliko su uticali jedni na druge.
Junak ovog dela je jedna od mojih omiljenih licnosti u manga svetu - Shinagawa Daichi (na slici). Srednjoskolac, oznacen kao Yankee iliti delikvent, koji ne uci, bezi sa casova, ulazi u svadje i tuce, itd. Interesantno je da je Shinagawa bio jedan od najboljih ucenika u svojoj osnovnoj skoli, ali mu je dosadilo sve to i odlucio je da postane delikvent. Inace je vrlo pametan, rodjeni vodja, koji se snalazi u svakakvim situacijama, ali... avaj, ne ume sa zenama/devojkama. :P Dakle, vrlo je inteligentan, ali i musicav, ''antiprotivan'' sto bih ja rekla (ali izlecicje ga od toga). Pravi je vodja, koji ume da prepozna kvalitete drugih i raspodeli ih na poslove koji im odgovaraju. Jedino sto ne zeli to da prizna. Takodje je ''lepak'' koji drzi drustvo na okupu, iako ni on, a ni ostali, nisu toga svesni. Niceg ne bi bilo bez njega. Pomalo me podsecja na mene (eh! :P ), mozda ga bas zbog toga toliko volem. Pametan ali glup u nekim situacijama, lenj ali hardworking kad zatreba, lenj ali ume i da povuce, isto kad zatreba... Malo me podsecja i na Shikamarua (Shikamaru Nara iz mange/anime Naruto), koji je isto moj miljenik. :)
U pocetku je bilo vise humora, a u poslednjim chapterima su poceli da smaraju, ali... Ok, valjda cje prebroditi to. Bilo bi dobro da ipak zavrse sa pricom na vreme, da ne smore toliko da napustim celu pricu.

Thursday, November 4, 2010

Anonimni dobrotvori

Anonimni dobrotvor poklonio 250.000 evra

Ma, da li je mogucje? Da li jos postoje dobrotvori, ktitori, zaduzbinari...? Drug iz Vrsca potvrdjuje ovo; ima, ulaze se, i javnost ne zna ko je bio tako ''dobar'' da ulaze. Svaka cast coveku, ali stvarno.
Iako je srpsko drustvo, u istoriji bar, imalo puno takvih ljudi i slucajeva zaduzbinarstva - pogledajte samo zgrade po Beogradu, gde se danas nalaze najvaznije institucije, muzeji, koncerte dvorane... - danasnjim bogatasima izgleda to nije navika. Danas je to retkost kod nas. Na zalost.
U SAD-u, bogati predstavnici drustva imaju osecjaj da vrate nesto svojoj lokalnoj zajednici, tipa: park, sportski teren, biblioteka,... Iako je to kapitalisticko drustvo. Iznenadila se jesam, kad sam to cula. Ali su mi objasnili da je, valjda, normalno, kad vecj uspes i da vratis deo tog uspeha lokalnoj zajednici, lokalnoj sredini odnosno ljudima koji su oko tebe odnosno najcescje, rade za tebe. Jer, kazu, zadovoljni radnici su najbolji radnici. Oni koji zive u zdravoj, lepoj, bezbednoj sredini. Zanimljivo. Nisam znala da ''pokvareni kapitalisti'' Amerike razmisljaju na taj nacin. Ipak, treba obratiti paznju, da to oni ne cine cisto zbog altruisticnih razloga... jer u SAD postoje poreske olaksice ako kompanija donira deo sredstava godisnje za kulturu, sport ili lokalnu sredinu. Sto i nije tako lose. Mozda bi trebali razmisliti o tome - mislim na ove ''gore''.

Wednesday, November 3, 2010

Globalni Kućni savet | B92 Blog

Globalni Kućni savet | B92 Blog

Dok uživate u ovom tekstu moje omiljene B92 blogerke, ja uzivam u njenoj knjizi ''Prici nikad kraja'' koju je objavio Booking 2008. godine a gde se nalaze Jelicini ali i Goricini (meni omiljena voditeljka jutarnjeg radio programa, nekad na B92 a danas na Radio Beogradu 1) tekstovi.
Predivna knjiga, koja moze svojim visprenim tekstovima da vas nasmeje, namrsti, zamisli... za sva raspolozenja.
Godine 2009. je izasla i prva samostalna knjiga g-dje Greganovicj - ''Samo da ti kazem'' a ove godine, u izdanju Alnarija i trecja - '' Od reci do reci''. Zao mi je sto nisam uspela da je kupim na sajmu a jos mi zalije sto nisam uhvatila Jelicu na potpisivanju knjiga. Zena je moj idol (u pisanju). :)