Friday, September 28, 2007

odredjeno vreme...

ovih dana, posle skoro godinu i po (brojcano izrazeno 1 1/2 ili 1,5) volontiranja, dobih privilegiju da postanem - radnik na odredjeno. pre isto toliko vremena (godinu i pol), bih bila presrecjna da se navedeno desi, ali danas...
svidja mi se moj posao. volim rad sa svojim kolegama, imamo dobar tim. imam jako dobru seficu. ali... nesto mi nedostaje. minulih godinu i po dana mi je nedostajalo novca. jedan od najvaznijih motivatora. naravno, shvatala sam da cju tek izasla s' fakulteta, bez nekog znacajnog iskustva, tesko nacji posao u struci. nacji posao uopste!? i prilika da volontiram nije bila za odbacivanje. moram da priznam, da sam naucila dosta stvari, i sto je jos znacjanije - upoznala ljude iz struke. vrlo bitno! professional network. nego... u poslednje vreme shvatam da, nisu novci (ili nedostatak istih) to sto mi najvise smeta, vecj nedostatak postovanja. ne od strane kolega, ni od strane direktnog nadleznog (kao sto sam pomenula, dobro se slazemo), vecj od nekih drugih ljudi... koji uzimaju moje rezultate kao svoje. a ne pomuce se ni da mi zapamte ime. ili cak ne znaju da vecj vise od godinu dana radim u njihovoj firmi.
ja zelim da napredujem. da se usavrsavam. da radim stvari na svoj nacin. imam toliko novih ideja. kazu mi da se strpim. da ne talasam. mozda sam jos uvek suvise mlada. a s' druge strane... do kada cju morati da cekam ovaj put?

Monday, September 24, 2007

za korak s'one strane...

"Duboko u ljudskoj podsvesti postoji nezajažljiva potreba za logično smišljanim svetom. Ali pravi svet je uvek za jedan korak s one strane logike."
Zbog toga, ovakav naziv mog internet dnevnika.