
Yankee-kun to Megane-chan je ongoing manga, koja izlazi od 2006. godine u Shounen Magazine, poznatom magazinu koji izlazi sedmicno a za koji se vezuju neke od najpoznatijih i najpopularnijih manga danasnjice. Ovo je prvi put da se na ovim stranama pominje jedna manga, ali nadam se necje biti i poslednji.
Dakle, Yankee-kun to megane-chan se odvija u srednjoskolskom ambijentu i namenjena je i toj ciljnoj grupi, prevashodno muskoj populaciji. Iako ima nekih romanticnih detalja, likovi nikako da se ''smuvaju''; najvise se provlaci taj momenat delikvencije u skoli, ali i razvijanja prijateljstva, timskog rada... Momci i devojke, glavni likovi u ovoj mangi, ni sami ne znaju koliko su sazreli od pocetka i koliko su uticali jedni na druge.
Junak ovog dela je jedna od mojih omiljenih licnosti u manga svetu - Shinagawa Daichi (na slici). Srednjoskolac, oznacen kao Yankee iliti delikvent, koji ne uci, bezi sa casova, ulazi u svadje i tuce, itd. Interesantno je da je Shinagawa bio jedan od najboljih ucenika u svojoj osnovnoj skoli, ali mu je dosadilo sve to i odlucio je da postane delikvent. Inace je vrlo pametan, rodjeni vodja, koji se snalazi u svakakvim situacijama, ali... avaj, ne ume sa zenama/devojkama. :P Dakle, vrlo je inteligentan, ali i musicav, ''antiprotivan'' sto bih ja rekla (ali izlecicje ga od toga). Pravi je vodja, koji ume da prepozna kvalitete drugih i raspodeli ih na poslove koji im odgovaraju. Jedino sto ne zeli to da prizna. Takodje je ''lepak'' koji drzi drustvo na okupu, iako ni on, a ni ostali, nisu toga svesni. Niceg ne bi bilo bez njega. Pomalo me podsecja na mene (eh! :P ), mozda ga bas zbog toga toliko volem. Pametan ali glup u nekim situacijama, lenj ali
hardworking kad zatreba, lenj ali ume i da povuce, isto kad zatreba... Malo me podsecja i na Shikamarua (Shikamaru Nara iz mange/anime Naruto), koji je isto moj miljenik. :)
U pocetku je bilo vise humora, a u poslednjim chapterima su poceli da smaraju, ali... Ok, valjda cje prebroditi to. Bilo bi dobro da ipak zavrse sa pricom na vreme, da ne smore toliko da napustim celu pricu.